Kiša je u Mostaru padala od jutra, bura je povremeno stvarala ozbiljne probleme, ali unatoč svemu — na tribinama se skupio sasvim dobar broj ljudi. I svi su ponovno gledali isto lice ove momčadi: bez obzira na to kako utakmica krene, Zrinjski se ne predaje. Treća utakmica u mjesec dana u kojoj se gubi 0:1, pa završava s 2:1, više nije slučajnost nego obrazac koji momčad gradi iz tjedna u tjedan. Prvo Široki na Pecari, pa Željezničar kući, sada i Hacken.
Nakon utakmice trener Igor Štimac nije skrivao emocije.
“Srce mi je puno. Natjerali su me zaplakati. Rijetko kad nemam što reći igračima prije utakmice i u poluvremenu, ali ostavili su me bez riječi. Kako su se borili, kako su ginuli za dres, koliko su zajednički djelovali i koliko su htijenja pokazali do zadnjeg zvižduka. Ali i mudrosti i pameti.”
Mostar je još jednom gledao isti scenarij: primljeni gol u lošem trenutku, protivnik koji pogađa i stativu, teško vrijeme i teren koji otežava svaku ideju. Ali baš tu dolazi do izražaja ono što se vidi već tjednima — momčad ne puca. Čak i kad zaostaje, igra kao da je pitanje vremena kada će se vratiti.
Štimac je otvoreno rekao da je Hacken u nekim segmentima bio kvalitetniji:
“Treba priznati kako je ovo ipak momčad jedan level iznad nas, u tehničkom smislu i kombinatorici. Imali su puno više vremena uigravati se s trenerom i hvatati linije kretanja. A mi, svaka tri dana nova utakmica. Ali kad imamo ovakvo srce i kada ovako branimo boje kluba — sve je moguće.”
U nastavku se jasno vidjelo kako izgleda taj mentalitet. Najprije je Mario Ćuže pogodio za 1:1, a onda je Nemanja Bilbija, nakon akcije Lea Mikića, zabio za potpuno okretanje utakmice. Tribine su u tom trenutku živnule kao da je sunce izašlo, iako kiša nije stala cijelu večer. To je postao potpis ove momčadi — stisni, izjednači pa okreni.
Štimac je objasnio i dio dogovora iz svlačionice:
“Imali smo dvije situacije pri 0:0. Nadao sam se da ćemo na odmor s nulom jer je bura stvarala probleme, ali primili smo gol. U svlačionici smo se dogovorili otvoriti nastavak desetak minuta u ritmu kojim ćemo niskom loptom doći do bokova, gdje imamo igrače koji stvaraju višak. Tako smo i uradili.”
I upravo taj “tako smo i uradili” najbolje opisuje razliku ove momčadi. Ne igra na sreću, ne čeka protivnika da stane — nego ima jasnu ideju kako se vratiti u utakmicu. A kada to uspije triput zaredom, protiv potpuno različitih suparnika, onda je jasno da se radi o mentalitetu, a ne o slučaju.