Ako se zaigrate i ChatGPT upitate ponešto o Hrvatskom športskom klubu Zrinjski, jedna od istaknutih informacija koje ćete dobiti je ona da klub nosi nadimak “Plemići” uz dodatak da taj nadimak odražava bogatu povijest kluba, te simbolizira ponos, karakter i čast.
Zrinjski je kroz svoju povijest imao velikih igrača i “vojnika” kluba, ali nije imao toliko “pravih” Plemića. Zato, kada govorimo o pravim Plemićima svi navijači će imati svoje favorite koji po njihovom mišljenju spadaju u tu kategoriju, a jedno je ime oko kojeg će se složiti svi – i one mlađe i one starije generacije navijača i kroničara mostarskog prvaka.
U uvodu valja dodati i da je Mostar nerijetko najkritičniji i najoštriji prema svojima, igračima koji su djeca ovog grada. Pred njih su uvijek postavljena najveća očekivanja i njima se i one najmanje greške mjere “krupnim mjerilima”. Kad već spominjemo Mostar onda znate i da je Mostar pun “šupljih priča”, fora, anegdota i svih tih šala koje daju štih ovom gradu i koje čine duh samog grada.
Negdje prije godinu i pol, Mostarom je kružila priča da je nakon povratka u Plemiće jedan nogometaš odlučio svoje prve (pošteno) zarađene novce u svom matičnom klubu podijeliti radnoj zajednici istog. Da je u tom kontekstu (uz dužno poštovanje prema svima, a neki su možda uradili i više) spomenut bilo koji drugi nogometaš u Mostaru bi istu tu priču odmah ocijenili šupljom. Ovaj put to nije bilo tako. Mostarci, poznavajući o kome se radi, samo su se osmjehnuli i vjerojatno ponovili tisuću puta: “Šunka, legenda”.
Bila priča istinita ili plod mašte nekog Mostarca, u nju je bilo lako povjerovati svima koji iole poznaju Tonija Šunjića. Ne bi to bio prvi put da Toni pokaže da ima veliko srce, baš kao što je i puno puta pokazao da ima karakter, čast, predanost i volju. Sve ono što najzagriženiji navijači kluba očekuju od jednog Plemića.
Toni Šunjić – Plemić
Toni Šunjić ili kako ga mnogi od milja zovu “Šunka” prošao je sve omladinske kategorije Zrinjskog i debitirao u užarenom Beogradu. Brzo je privukao pažnju brojnih klubova te na kraju ostvario jako respektabilnu karijeru koja traje više od 18 godina i tijekom koje je nastupao i na Svjetskom prvenstvu.
Gdje god igrao, bili to Stuttgart, Palermo, Kortrijk ili daleke Rusija i Kina, uvijek je bio na raspolaganju i svome klubu i svome gradu. Oprostit ćete nam na mogućoj patetici, ali vrijedi izdvojiti da se radi o momku koji je iz svih spomenutih gradova i država tiho i bez ikakve pompe sudjelovao u raznim humanitarnim akcijama u Mostaru te pomogao brojnim obiteljima kao i klubu.
Prije godinu i pol odlučio se vratiti i završiti karijeru u svom Zrinjskom. U tih 18 mjeseci s klubom je osvojio tri trofeja u koja je ugradio svoj doprinos, a navijačima će iz ovog razdoblja dvije scene ostati posebno urezane u sjećanje. Prva je s početka prošle sezone kada krvave glave i s kapetanskom vrpcom oko ruke vodi svoje suigrače u derbiju protiv Borca, a druga je s kraja sezone u Posušju kada staje u obranu navijača svoga kluba i zbog toga završava u policijskoj stanici.
Nakon naporne sezone razmišljao je o igračkoj mirovini, ali je na nagovor glavnih i odgovornih u klubu odlučio produžiti ugovor na još godinu dana i ostati kao produžena ruka trenera i mentor mladim igračima.
Nažalost, kako pišu mediji, to je trajalo samo dva mjeseca. Da ne idemo previše u širinu, prema riječima trenera Igora Štimca, on je s Tonijem obavio razgovore i poručio mu da neće mnogo računati na njega u nastavku sezone i savjetovao mu da razmisli da od zime krene na određene edukacije i priključi se njegovom stožeru. On je to odbio i navodno odlučio odmah napustiti klub i time vjerojatno i završiti svoju igračku karijeru.
Moguće da je trener to malo uljepšao i istina je vjerojatno negdje između toga i mostarskih priča, ali ono što je gotovo sigurno je da Tonijevu verziju nikada nećemo čuti. Jednostavno nije takva osoba, neće nikada pričati protiv kluba i ako već ide, u mirovinu će otići kao i što je sve do sada radio. Bez pompe i lovorika. Tiho. Časno. Plemićki.
I upravo u tome leži najveći problem u ovoj priči. Možda su pogriješili u klubu, možda je pogriješio Igor Štimac što je donio ovu odluku, možda je pogriješio Toni Šunjić što je odlučio ranije otići. Bilo kako bilo, klub kao HŠK Zrinjski ne smije dopustiti ovakve rastanke s legendama. S legendama – da. Toni Šunjić je sa svojih 37 godina legenda ovog kluba.
Slažemo se da nijedan igrač ne smije biti veći od kluba. Slažemo se i da igrači ne volontiraju i da su plaćeni za ono što rade. Ali, mora postojati neka razlika. Ne možemo i nećemo na isti način gledati Tonija i neke igrače koji će napustiti Mostar s istekom ugovora. Ako se već trebamo oprostiti, onda se klub ne smije na isti način oprostiti od Tonija Šunjića i nekih prolaznih igrača. Od Tonija Šunjića se ne oprašta Facebook postovima i eventualnom plaketom s brojem nastupa.
Volimo si tepati da smo europski i gospodski, a upravo su ovo situacije u kojima to treba pokazati. Moramo više cijeniti ovakve igrače i ako je već moralo biti na takav način, nadamo se da će Toni barem dobiti priliku oprostiti se od svog stadiona i svojih navijača pred punom tribinom na nekoj od predstojećih europskih utakmica.
I za kraj dvije stvari. Prva. Ne tražimo krivca, ako krivca uopće ima. Ali želimo kao navijači uputiti jedan poziv. Ako su donesene odluke, i jedne i druge strane, plod loše komunikacije, vrućih glava i mentaliteta kojeg ovo podneblje nosi, onda pozivamo: s jedne strane klub zajedno s trenerom, a s druge strane Tonija da preispitaju svoje odluke. Za dobrobit Zrinjskog.
Druga stvar. Podijelit ćemo s vama riječi jednog forumaša:
Ne radi se uopće o pitanju patetika ili nije… Nama nedostaje 50-ak godina otete povijesti, koje mnogi mlađi ovdje spominju puno češće nego mi stariji. U to zlatno doba nogometa klubovi su stvarali ime, crtice za povijest, imena za povijest.
Mi s tim kasnimo i ne smijemo olako uzimati stvari. A, TŠ je jedna od osoba koja ispunjava sve kriterije u ovom trenutku da bude ime naše povijesti. Nisam vidovnjak da sutra predviđam, ali jučer i danas dobro poznajem.
Nemamo sve info pa ću sačekati, ali u startu, gledajući dosadašnji život i djelo, Toni je jedan od nas.
Toni je jedan od nas. Bio je to i jučer. I danas. I sutra.